lj

im. s. neskl. sedamnaesto slovo hrvatske abecede

lj

im. m. neskl. usni tvrdonepčani bočni zvonačni suglasnik

ljȁga

im. ž. G ljȁ, DL ljȁgi; mn. N ljȁge, G ljȃ posljedica lošega ili sramotnoga postupka; sin. sramota ♦ baciti ljagu na koga, na što osramotiti koga, što, okriviti koga, što; skinuti ljagu s koga, s čega skinuti sramotu s koga, s čega, opravdati koga, što

ljáma

im. ž. G ljámē; mn. N ljáme, G ljámā zool. južnoamerička deva bez grbe koja se uzgaja zbog vunastoga krzna, mesa, mlijeka i kože

ljȁnos

im. m. G ljȁnosa; mn. N ljȁnosi, G ljȁnōsā zem. područje visokih trava u Južnoj Americi

ljèčilīšnī

prid. G ljèčilīšnōg(a); ž. ljèčilīšnā, s. ljèčilīšnō koji se odnosi na lječilište

ljèčilīšte

im. s. G ljèčilīšta; mn. N ljèčilīšta, G ljèčilīštā zdravstvena ustanova za liječenje ljekovitom vodom, blatom ili povoljnom klimom [~ za alergijske bolesti; klimatsko ~]

ljèkārna

im. ž. G ljèkārnē; mn. N ljèkārne, G ljèkārnā/ljèkārnī mjesto na kojemu se priređuju i prodaju lijekovi i sredstva za zaštitu zdravlja [dežurna ~; gradska ~]; sin. (apoteka, farmacija)

ljèkārnica

im. ž. G ljèkārnicē; mn. N ljèkārnice, G ljèkārnīcā žena koja je završila farmaceutski fakultet i radi u ljekarni; sin. (apotekarica, farmaceutkinja, magistrica)

ljèkārničin

prid. G ljèkārničina; ž. ljèkārničina, s. ljèkārničino koji pripada ljekarnici; sin. (apotekaričin, farmaceutkinjin, magistričin)

ljèkārnīk

im. m. G ljèkārnīka, V ljèkārnīče; mn. N ljèkārnīci, G ljèkārnīkā osoba koja je završila farmaceutski fakultet i radi u ljekarni; sin. (apotekar, farmaceut, magistar)

ljèkārnīštvo

im. s. G ljèkārnīštva umijeće izradbe lijekova prema receptima liječnika i propisima koji su općenito prihvaćeni; sin. (farmacija)

ljekòvit

prid. G ljekòvita; odr. ljekòvitī, G ljekòvitōg(a); ž. ljekòvita, s. ljekòvito; komp. ljekovìtijī koji služi za liječenje, koji može izliječiti [ljekovita voda; ljekovita biljka]

ljekòvitōst

im. ž. G ljekòvitosti, I ljekòvitošću/ljekòvitosti svojstvo onoga što je ljekovito

ljenčáriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ljènčārīm, 3. l. mn. ljènčarē, imp. ljenčári, aor. ljenčárih, imperf. ljènčārāh, prid. r. ljenčário provoditi vrijeme ne radeći ništa

ljènjivac

im. m. G ljènjīvca; mn. N ljènjīvci, G ljènjivācā 1. zool. a. mn. porodica šumskih sisavaca sporih pokreta koji žive na drveću Srednje i Južne Amerike; sin. tipavci v. pod tipavac b. pripadnik istoimene porodice; sin. tipavac 2. v. lijenčina

ljènjivica

im. ž. G ljènjivicē; mn. N ljènjivice, G ljènjivīcā v. lijenčina

ljènjivičin

prid. G ljènjivčina; ž. ljènjivičina, s. ljènjivičino v. lijenčinin

ljèpēnka

im. ž. G ljèpēnkē, DL ljèpēnci; mn. N ljèpēnke, G ljèpēnkā/ljèpēnkī kruta tanka ploča izrađena od slijepljenih slojeva papira; sin. karton

ljèpilo

im. s. G ljèpila; mn. N ljèpila, G ljȅpīlā tvar koja lijepi i služi za lijepljenje [~ za drvo; ~ za papir; tekuće ~]

ljèpljiv

prid. G ljèpljiva; odr. ljèpljivī, G ljèpljivōg(a); ž. ljèpljiva, s. ljèpljivo; komp. ljepljìvijī 1. koji sadržava ljepilo ili se lijepi poput ljepila [ljepljiva vrpca] 2. koji se lijepi od kakve tvari koja nije ljepilo [ljepljive ruke]

ljèpljivōst

im. ž. G ljèpljivosti, I ljèpljivošću/ljèpljivosti svojstvo onoga što je ljepljivo

ljepòta

im. ž. G ljepòtē; mn. N ljepòte, G ljepótā svojstvo onoga koji je lijep ili onoga što je lijepo, dojam ili osjećaj lijepoga koji u nama izaziva nešto čemu se divimo zbog izgleda, sadržaja ili duhovnih vrijednosti [ženska ~; ~ prirode; ~ slike]; ant. ružnoća

ljepòtān

im. m. G ljepotána, V ljȅpotāne; mn. N ljepotáni, G ljepotánā muška osoba ili životinja muškoga spola koja je veoma lijepa [filmski ~]

ljepòtica

im. ž. G ljepòticē; mn. N ljepòtice, G ljepòtīcā žena ili djevojka iznimne ljepote [filmska ~]; sin. krasotica

ljepòtičin

prid. G ljepòtičina; ž. ljepòtičina, s. ljepòtičino koji pripada ljepotici; sin. krasotičin; ant. rugobin

ljepùškast

prid. G ljepùškasta; odr. ljepùškastī, G ljepùškastōg(a); ž. ljepùškasta, s. ljepùškasto koji je prilično lijep [ljepuškasto dijete]

ljȅskati se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. ljȅskā se, 3. l. mn. ljȅskajū se, aor. 3. l. jd. ljȅskā se, imperf. ljȅskāše se, prid. r. ljȅskao se 1. kratkotrajno i višekratno odbijati svjetlo ili sjajiti [Snijeg se ljeska na suncu.] 2. kratkotrajno se i višekratno odražavati, često na vodenoj površini [Svjetlost se ljeska u vodi.]

ljȅskav

prid. G ljȅskava; odr. ljȅskavī, G ljȅskavōg(a); ž. ljȅskava, s. ljȅskavo koji se ljeska

ljȅskov

prid. G ljȅskova; ž. ljȅskova, s. ljȅskovo koji pripada lijeski

ljȅstve

im. pl. t. ž. G ljȅstāvā/ljȇstvā/ljȅstvī naprava za penjanje i spuštanje koja se sastoji od dvaju usporednih jednako dugačkih komada drva, čelika ili konopca spojenih prečkama [brodske ~; švedske ~]

ljȅstvica

im. ž. G ljȅstvicē; mn. N ljȅstvice, G ljȅstvīcā 1. niz ravnomjerno raspoređenih znakova za očitavanje stupnjeva neke mjere 2. glazb. slijed tonova složenih po visini  durska ~ ljestvica veseloga karaktera; sin. (dur); molska ~ ljestvica sjetnoga karaktera; sin. (mol)

ljȅšnjāk

im. m. G ljȅšnjāka; mn. N ljȅšnjāci, G ljȅšnjākā bot. 1. razg. v. lijeska 2. plod lijeske koji se sastoji od tvrde glatke okruglaste smećkaste ljuske u kojoj se nalazi tvrda jestiva jezgra bjelkaste boje obavijena tankom smećkastom opnom

ljȅšnjākov

prid. G ljȅšnjākova; ž. ljȅšnjākova, s. ljȅšnjākovo koji pripada lješnjaku [lješnjakova jezgra]

ljȅti

pril. tijekom ljeta, u ljetno doba; ant. zimi

ljȅtina

im. ž. G ljȅtinē; mn. N ljȅtine, G ljȅtīnā polj. jednogodišnji urod ratarskih kultura [dobra~; loša ~]

ljȅtnī

prid. G ljȅtnōg(a); ž. ljȅtnā, s. ljȅtnō koji se odnosi na ljeto; ant. zimski

ljȅtnikovac

im. m. G ljȅtnikōvca; mn. N ljȅtnikōvci, G ljȅtnikovācā kuća u prirodi namijenjena ljetovanju

ljȅto

im. s. G ljȅta; mn. N ljȅta, G ljȇ 1. godišnje doba koje počinje 21. lipnja i traje do 22. rujna; ant. zima 2. zast. v. godina ♦ bablje ~ sunčana i topla jesen

ljȅtopīs

im. m. G ljȅtopīsa; mn. N ljȅtopīsi, G ljȅtopīsā 1. zapis ili više njih u vremenskome slijedu o povijesnim događajima [~ popa Dukljanina] 2. časopis koji izlazi povremeno [~ HAZU]

ljȅtōs

pril. prošloga ili ovoga ljeta; ant. zimus

ljȅtovalīšte

im. s. G ljȅtovalīšta; mn. N ljȅtovalīšta, G ljȅtovalīštā mjesto u kojemu se ljetuje; ant. zimovalište

ljȅtovānje

im. s. G ljȅtovānja ljetni odmor izvan stalnoga mjesta boravka; ant. zimovanje

ljȅtovati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ljȅtujēm, 3. l. mn. ljȅtujū, imp. ljȅtūj, aor. ljȅtovah, imperf. ljȅtovāh, prid. r. ljȅtovao provoditi ljetni odmor izvan stalnoga mjesta boravka [~ na moru; ~ u planinama]; ant. zimovati

ljèvāč

im. m. G ljeváča, V ljȅvāču; mn. N ljeváči, G ljeváčā obrtnik koji proizvodi predmete lijevajući rastaljene kovine u kalup

ljèvāk

im. m. G ljeváka, V ljȅvāče; mn. N ljeváci, G ljevákā osoba koja se spretnije služi lijevom nego desnom rukom; ant. dešnjak

ljevàkinja

im. ž. G ljevàkinjē; mn. N ljevàkinje, G ljevàkīnjā žena koja se spretnije služi lijevom nego desnom rukom; ant. dešnjakinja

ljevaònica

im. ž. G ljevaònicē; mn. N ljevaònice, G ljevaònīcā tvornica ili radionica u kojoj se na visokoj temperaturi tope kovine i od njih lijevanjem izrađuju različiti predmeti [~ željeza; ~ zvona]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga